– Koji su najčešći slučajevi digitalnog nasilja sa kojima ste se susretali? Da li nam možete navesti i neke primere iz vašeg okruženja?
U svom dosadašnjem radu susreli smo se s različitim oblicima elektroničkog nasilja (digitalnog nasilja). Mislim da je važno za početak naglasiti kako elektroničko nasilje uključuje različita neprimjerena ponašanja poput poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara. Može uključivati slanje okrutnih, zlobnih, katkad i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka. Posebno zabrinjava što elektroničko nasilje nije prepoznato kao ozbiljan problem kako od djece i mladih, tako ni od odraslih. Dosta često smo suočeni s izjavama poput “mi tako komuniciramo”, “onda bi svi trebali biti kažnjeni jer tako se svi ponašaju”, “nije on/ona mislio ništa lose samo se zezao/la”. Sve ovo ide u prilog tome da nismo svjesni ozbiljnosti samog problema I posljedica koje on može imati na dijete ili mladu osobu. Najčešći primjeri iz našeg okruženja odnose na slanje uvredljivih poruka putem društvenih mreža, ostavljanja neprimjerenih komentara ispod fotografija ili drugi sadržaja koje dijete ili mlada osoba objavljuje, kreiranje lažnih profila na društvenim mrežama, postavljanje videosnimki bez odobrenja druge osobe, postavljanje internet anketi o drugoj osobi te izoliranje djeteta ili mlade osobe na društvenim mrežama (npr. Postoji viber grupa u kojoj su svi učenici iz razreda osim te 1 osobe).
– Iako je ova zloupotreba novijeg doba, koliko je ona opasna? Odnosno kako može da utiče na dečije ponašanje i psihu?
Kao i svaki drugi oblik nasilja i elektroničko nasilje može biti iznimno opasno te imati ozbiljne posljedice kako za žrtvu tako i za počinitelja nasilja. Za razliku od nasilja koji se događa u interakciji „licem u lice“, elektroničko nasilje može trajati 24 sata, 7 dana u tjednu što znači da dijete nije nigdje sigurno pa čak ni u svom domu. Pisana riječ može imati veliku težinu posebice jer ju žrtva može čitati iznova. Također, elektroničko nasilje nerijetko može uključivati veći broj sudionika i time se žrtvu izlaže dodatnoj traumatizaciji. Posljedice mogu biti brojne od problema sa spavanjem, glavobolja, bolova u stomaku, gubitka apetita ili potrebe za prekomjernom konzumacijom hrane, izolacije od vršnjaka, slabijeg školskog uspjeha, depresije, anksioznosti, smanjenog samopoštovanja do ozbiljnih zdravstvenih problema te suicida.
– Veliki procenat dece je sam zaslužan za svoje vaspitanje, jer roditelji za to nemaju vremena. Koliko je ovo veliki problem u današnjem svetu u kome se tehnologija i navike i potrebe ljudi menjaju velikom brzinom ?
Mislim da u niti jednom svijetu djeca ne mogu i ne smiju biti odgovorna za svoj odgoj. Svjesni smo da današnji način života i poslovne obveze otežavaju roditeljima kreiranje kvalitetnog i strukturiranog zajedničkog vremena, da im otežava uspostavu i održavanje odnosa s djetetom i samim time postavljanje granica i praćenje djeteta, no upravo zbog ubrzanog načina života i brzog mijenjanja navika i potreba od iznimne važnosti je da roditelji pronađu vrijeme za svoju djecu. Osim što će ih roditelji odgajati da budu odgovorni, savjesni, da izvršavaju svoje obaveze, da budu prihvaćeni članovi u društvu i brojne druge prosocijalne vrijednosti, važno je i da ih odgajaju da se primjereno ponašaju na internetu te da postave jasna pravila oko prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja u virtualnom svijetu.
– Kao osoba iz medija, koje savete bi ste dali deci, a koje roditeljima, kada je bezbedno korišćenje novih tehnologija u pitanju?
Djeci bi rekla nekoliko važnih stvari:
- Dvaput razmisli – jednom klikni. Ako ne želiš da informacije o tebi niti tvoje fotografije ili video uradci budu na bilboardu na glavnom trgu, ne objavljuj ih ni na društvenim mrežama jer onog trena kad objaviš nemaš više kontrolu nad tim tko će to vidjeti.
- Sva pravila pristojnog ponašanja koja vrijede u kući i kad izađeš iz kuće, vrijede i u virtualnom svijetu.
- Odgovoran si za ono što pišeš i objavljuješ na internetu
- Ukoliko ti se na internetu dogodi nešto ružno ili neugodno, obrati se odrasloj osobi od povjerenja – mami, tati, drugom članu obitelji, nastavnici…
Za roditelje:
- Uspostaviti kvalitetan odnos pun povjerenja sa svojim djetetom
- Komunicirati s djetetom o njegovim svakodnevnim aktivnostima, iskustvima, ponašanju u svakodnevnom i virtualnom svijetu
- Postavite pravilo prema kojem nije dopušteno slati fotografije ili videozapise drugih ljudi bez njihova dopuštenja, kao ni slati sadržaje koji mogu uvrijediti druge ljude
- Uputite dijete na mjere zaštte i sigurnost. Objasnite im da je prvo i osnovno pravilo zaštte ne odavati nepoznatim osobama putem Interneta ili mobitela osobne podatke, ime i prezime, OIB, naziv škole, adresu
– Koliko i kako savremene IKT (informacione komunikacione tehnologije), menjaju ponašanje, vrednosti i detinjstvo dece?
Tehnologije imaju brojne prednosti i istovremeno mogu rezultirati brojnim rizicima. Ključ je kao i uvijek do sada u edukaciji. Ukoliko mi odrasli podučimo djecu da tehnologiju koriste na siguran način, vjerujem da mogu od nje imati brojnih prednosti u budućnosti.
Centar za nestalu i zlostavljanu djecu neprofitna je udruga osnovana 2006. god. u Osijeku po uzoru na slične organizacije u svijetu. Motiv za osnivanjem Centra osnivači su pronašli u realnom stanju nedovoljne zaštite djece od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja putem interneta te širenja pornografije i pedofilije, ali i drugih oblika zlostavljanja vezanih uz uporabu interneta. Građanski aktivizam urodio je enutzijastičnim timom ljudi koji su proveli i provoditi će razne projekte kako bi smanjili slučajeve zlostavljanja djece u Hrvatskoj.
