TREĆA TEMATSKA CELINA: Kvantitet i kvalitet vode za piće i poverenje potrošača

Postojeći sistem za snabdevanje vodom opštine Vlasotince

Postojeći sistem za snabdevanje vodom opštine Vlasotince sastoji se od sledećih hidro-tehničkih objekata:
o Izvorište površinskih voda – vodozahvat Boljare kapaciteta 200 L/s, sa koga se zahvata sirova voda u količini od 120 L/s.
o Postrojenje za pripremu pitke vode PPV „Nerezine“ sa tehnološkim postupkom „lamelarni taložnik“ za ostranjivanje mutnoće kapaciteta 120 L/s, na kome se gubi u proseku oko 20% zahvaćene sirove vode. U sastavu PPV je i rezervoar pitke vode od 1000 m3.
o Pumpna stanica PS „Boljare“ instalisanog kapaciteta 2×80 L/s.
o Vodomer sirove vode.
o Magistralni cevovodi ϕ400mm i ϕ300mm dužine od po oko 10 km.
o Glavni rezervoar „Rovine“ zapremine 1500 (3×500) m3 na koti 315 m.n.m., pomoćni rezervoar „Rovine zapremine 100 m3 koti 365 m.n.m., pomoćni rezervoar „Lomnica“ zapremine 30 m3 na koti 345 m.n.m., pomoćni rezervoar „Šišava“ zapremine 100 m3 na koti 345 m.n.m. i pomoćni rezervoar „Stajkovce“ zapremine 200 (2×100) m3 na koti 290 m.n.m.
o Komunalna mreža cevovoda za distribuciju vode potrošačima u gradskom i delu seoskih naselja sa procenjenim gubicima vode od oko 50%.
Na osnovu postojećeg stanja (godina 2020.), vrednosti netto qsrgod (litara/potrošača/dan), broja budućih potrošača i usvojenog rasta potrošnje od 5-10 litara/potrošača/dan za period od 10 godina, definisane su ukupne potrebe za vodom za naselje Vlasotince za naredni period u 2025/2030/2035. godini.

S obzirom da procenjeni gubici vode u distributivnom vlasotinačkog vodovodnog sistema iznose oko 50%, u Prethodnoj studiji opravdanosti sa generalnim projektom trajnog vodosnabdevanja opštine Vlasotince za period 2018-2035 godina se stepen gubitaka od 25% postavljen za ciljnu vrednost sa postepenom konsolidacijom celog sistema vodosnabdevanja na kraju projektnog perioda. Značajno je napomenuti da su istraživanja pokazala da je količina od svakog L/s zahvaćene, prečišćene i distribuirane vode do 20 puta skuplja od iste te količine dobijene u sistemu na osnovu planskog smanjenja gubitaka (analize, detekcije i saniranja kvarova). Bez obzira na strategiju budućeg razvoja snabdevanja vodom za piće na teritoriji opštine Vlasotince – jedinstven sistem ili više decentralizovanih sistema, prvorazredni interes je da se pristupi na ozbiljan i efikasan način problemu sanacije gubitaka.

Kvalitet vode za piće i poverenje potrošača
Prezentacija kvaliteta vode za piće iz javnog vodovodnog sistema kojim upravlja „JKP Vodovod“ – Vlasotince zasniva se na analizi kvaliteta vode za piće iz „Izveštaja o stanju životne sredine u Republici Srbiji za 2021. godinu“ (2020) koji je izradila Agencija za zaštitu životne sredine. Deo izveštaja koji se odnosi na analizu kvaliteta vode za piće odnosi se na 2020. godinu i urađen je za 156 javna vodovoda gradskih naselja, prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut” (Slika: Fizičko-hemijska neispravnost vode za piće javnih vodovoda gradskih naselja, uključujući i Vlasotince i Mikrobiološka neispravnost vode za piće javnih vodovoda gradskih naselja, uključujući i Vlasotince). Indikator kvaliteta vode za piće prati udeo uzoraka vode za piće koji ne zadovoljavaju propisane vrednosti parametara vode za piće u ukupnom broju uzoraka vode za piće dobijenih iz javnih vodovoda. Indikator obezbeđuje informacije o rizicima od negativnih uticaja vode za piće po ljudsko zdravlje i pokazuje u kojoj meri je snabdevanje vodom za piće u skladu sa sanitarno-higijenskim uslovima i standardima.

FOTO: Fabrika vode „Nerezine“ – Vlasotince info

Prema karti izloženosti riziku od zdravstveno neispravne vode za piće, stanovnici naselja Vlasotince imaju na raspolaganju/snabdevaju se vodom za piće čiji je fizičko-hemijski kvalitet u kategoriji prihvatljivog rizika, a mikrobiološka neispravnost ima neznatan rizik po zdravlje. Kada se kvalitet vode za piće iz vlasotinačkog javnog vodovodnog sistema uporedi na nivou Srbije, vidi se da je kvalitet vode za piće u „plavoj zoni“ i nalazi se u području najboljeg kvaliteta vode za piće u Srbiji.

Fizičko-hemijska neispravnost vode za piće javnih vodovoda gradskih naselja, uključujući i Vlasotince (2020. godina)

Mikrobiološka neispravnost vode za piće javnih vodovoda gradskih naselja, uključujući i Vlasotince (2020. godina)

Visok i ekstremno visok stepen neispravnosti vode za piće iz javnih vodovodnih sistema u pojedinim gradovima i regionima u Srbiji, osim najvažnijeg zdravstvenog aspekta, otvara i pitanje delotvornosti prenošenja EU regulative u domaće propise i dosledne njegove primene. Revizijom Direktive o vodi za piće EU (2018 i 2020) od država članica se zahteva pokretanje kampanja za informisanje građana o kvalitetu vode za piće iz javnih vodovoda. Informisanje je jedan od osnovnih principa demokratskog društva i preduslov za njegov razvoj. Informisanje građana o kvalitetu vode za piće mora biti tačno i pravovremeno i osim unapređenja poverenja korisnika usluga u direktnom je odnosu sa podizanjem kvaliteta života. Reč poverenje dolazi od glagola verovati. Verovanje nije znanje o stvarima ili ljudima, već je samo naša pretpostavka ili uverenje o njima. Kada je neko (ili nešto) opravdao naše ranije ukazano poverenje, tada je dostojan poverenja ili verodostojan. Razvojem savremenih komunikacionih tehnologija dominantni kanali za plasiranje dezinformacija su internet platforme, među njima najpopularnije: Twitter, Facebook i Instagram. Ovome je prethodilo generalno nepoverenje u bilo koji izvor informacija, pri čemu internet postaje samo plodno polje za digitalne dezinformacije. Prema Svetskom ekonomskom forumu (World Economic Forum, 2016) digitalne dezinformacije i “sajber rat” spadaju u deset globalnih rizika. Tako moderna društvena nauka dobija posebnu oblast sa predmetom studija i istraživačkih projektata koji obrađuju pitanja socijalnih okolnosti koje doprinose širenju digitalnih dezinformacija u sredstvima masovnih komunikacija.
Dezinformacije o kvalitetu vode za piće kojih je na društvenim mrežama kod nas sve više, kao namerne aktivnosti pojedinaca i grupa koje – ili svesno ili nesvesno – rezultiraju širenjem lažnih ili pogrešnih informacija, najvažnija je prepreka koja stoji između poverenja potrošača i informacija koje pružaju isporučioci vode za piće. Zato je opravdano postaviti pitanje. Zašto su se društvene mreže „usijale“ juna 2018. godine i na vest o metanu u vodi za piće u beogradskom vodovodnom sistemu poverovali i oni od kojih se očekuje stručno mišljenje?
Beogradom kruži lažna vest da je voda zagađena metanom:
https://mediasfera.rs/2018/06/14/beogradom-kruzi-lazna-vest-da-je-voda-zagadjena-metanom-evo-sta-kazu-u-vodovodu/
Da je ova tema pitanje kojim treba da se pozabavi društvena nauka govori i članak u jednom beogradskom nedeljniku u kome sagovornik iznosi da „neobrazovanje i površno bavljenje informacijama svakako pomažu u širenju lažnih vesti, ali u tome primarnu ulogu imaju emocije“. Kao da je informacija smišljena namerno da izazove strah, jer „dok se glava ohladi i priseti gradiva hemije iz osnovne škole, već je kasno – informacija je postala viralna, kao i strah koji ona izaziva“. Dostupnost digitalnim medijima, mobilnoj telefoniji pre svega, posebno doprinosi iniciranju i širenju dezinformacija. Preduslov svega je socijalno-psihološka sfera, jer „ljudi lakše primaju informacije koje su u skladu sa njihovim sistemom vrednosti i uverenja, i činjenice koje su im protivurečne neće lako biti usvojene, jer ljudi teže da izbegnu kognitivni nesklad. Zato često lažne vesti i postistine sadrže informacije koje pothranjuju već postojeće stereotipe u nekoj društvenoj grupi“.
U osnovi stereotipa o kvalitetu vode za piće koju konzumiraju potrošači se nalazi pogrešna i stručno neopravdana pretpostavka zasnovana na netačnim i nepotpunim informacijama. Koliko je stereotip o kvalitetu vode za piće iz nekog vodovodnog sistema teško promenljiva informacija najbolje govori mišljenje o „ne/zadovoljstvu kvalitetom“ potrošača Beogradskog vodovodnog sistema i potrošača u Vojvodini na osnovu rezultata jednog ranijeg istraživanja. U okviru izrade projekta ”Izgradnja kapaciteta lokalne sredine za identifikovanje problema“ (2006) sprovedena je anketa u 16 gradova, odnosno opština u Srbiji: Beograd, Voždovac, Novi Beograd, Palilula, Pančevo, Sombor, Zrenjanin, Smederevo, Zaječar, Jagodina, Niš, Pirot, Vranje, Čačak, Kraljevo i Loznica. U cilju dobijanja relevantnih podataka o problemima koji su vezani za vode, sačinjen je upitnik sa većim brojem pitanja koja se odnose na korišćenje voda (vodosnabdevanje i navodnjavanje), zaštitu voda (otpadne vode) i zaštitu od voda (odvodnjavanje i zaštita od poplava). U upitniku su dominirala pitanja vezana vodosnabdevanje i ispuštanje otpadnih voda, a odgovori na pitanja su traženi od stručnjaka iz javnih komunalnih preduzeća za vodovod i kanalizaciju, stručnih službi gradskih zavoda za zaštitu zdravlja,službenika u opštinama na poslovima komunalnih i vodoprivrednih problema, i od stručnjaka Javnog vodoprivrednog preduzeća “Srbijavode“. Analiza pitanja o ne/zadovoljstvu kvalitetom kvalitetom vode za piće iz javnog vodovodnog sistema zaslužuje posebnu pažnju, u odnosu na dominantnu predrasudu/stereotip koji preovlađuje kod potrošača.
Ukoliko pođemo od definicija stereotipa da je to standardizovana mentalna slika koju prihvataju članovi određene grupe i da odražava nekritičnu procenu, onda „naša“ anketa o ne/zadovoljstvu kvalitetom vode za piće potvrđuje popularno mišljenje kako su stereotipi netačni i dovode do negativne generalizacije. Broj stanovnika koji se snabdevaju iz javnog vodovodnog sistema u gradu Beogradu i pokrajini Vojvodini je probližno isti, dok je kvalitet vode za piće ubedljivo na strani beogradskog vodovodnog sistema (nivo rizika: fizičko hemijski – prihvatljiv; mikrobiološki – mali) ipak je 63% anketiranih izrazilo nezadovoljstvo kvalitetom, sa druge strane, nezadovoljstvo kvalitetom je izrazilo „svega“ 52% vojvođanskih potrošača iako je više od 730 hiljada ljudi na ovom području Srbije izloženo dominantno alarmantim rizikom. Paradoksalno je prisustvo većeg nepoverenja u kvalitet vode za piće u sredinama sa zdravstveno bezbednom vodom i obrnuto.
Sada dolazimo do zaključnih stavova. Neki psiholozi predlažu definiciju stereotipa da su to specifična svojstva koja pridajemo ljudima na osnovi njihove pripadnosti određenoj grupi. U našem slučaju, širenje i prihvatanje dezinformacija o prisustvu metana u Beogradskom vodovodnom sistemu treba povezati sa visokim nivoom stereotipa i nepoverenja potrošača koji oni imaju u dužem vremenskom periodu. Veoma loš kvalitet vode za piće na nivou alarmantnog rizika po zdravlje u javnim vodovodnim sistemima na teritoriji Vojvodine i istovremeno odsustvo reakcije potrošača, i sa druge strane razmere dezinformacija o kvalitetu vode za piće iz Beogradskog vodovodnog sistema koje smo naveli, ali i primer širenja pogrešno interpretiranih informacija, svesno ili nesvesno, o kvalitetu vode za piće iz vlasotinačkog javnog vodovodnog sistema, kao da odražavaju duh vremena i proizvod su društva i njegove političke i kulturne matrice.

Izabrana literatura

o Climate Change 2021: Sixth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC), Working Group I –The Physical Science Basis (Regional fact sheet -Europe), 7 August 2021.
o Antarctica, Arctic hit temperatures 40°C and 30°C hotter than normal: https://globalnews.ca/news/8698454/antarctica-arctic-temperatures-records/
o Veljković N, Jovičić M: Analiza kvaliteta voda akumulacija u Srbiji u odnosu na granične vrednosti Council Directive 75/440/EEC, Jugoslovensko društvo za zaštitu voda (2006).
o Veljković N. et al., Voda za piće i ljudsko pravo: dezinformacije i poverenje potrošača, UTVSI, XLVIII (3-4) 37-48 (2018).
o Veljković N., Ekološka čitanka, UTVSI, (2021).
o Prethodna studija opravdanosti sa generalnim projektom trajnog vodosnabdevanja opštine Vlasotince za period 2018-2035 godina, Knjiga 1 – Generalni projekat, Institut za vodoprivredu „Jaroslav Černi“ (2019).
o Izveštaj o stanju životne sredine u Republici Srbiji za 2021. godinu, Agencija za zaštitu životne sredine (2020).
o Sezonska prognoza vremena: https://www.hidmet.gov.rs/ciril/prognoza/sezona.php
o Upravljanje vodama u uslovima klimatskih promena: Tina Dašić, Branislav Đorđević, Jasna Plavšić: https://grafar.grf.bg.ac.rs/bitstream/handle/123456789/2534/bitstream_9740.pdf?sequence=1&isAllowed=y