Učešće građana, javne rasprave ili hoću-neću odgovornost nosilaca vlasti

PROJEKAT „GRAĐANIN ODLUČUJE“ IMPLEMENTIRA RADIO „016“ A SUFINANSIRA VLADA ŠVAJCERSKE U OKVIRU PROGRAMA „ODGOVORNE LOKALNE FINANSIJE I UKLJUČIVANJE GRAĐANA“ A SPROVODI HELVETAS SWISS INTEROPERATION.

Savremeno demokratsko društvo koje se zasniva na pluralističkim osnovama dozvoljava mogućnost da se iskažu i ostvaruju različiti interesi, pojedinaca, različitih grupa i zajednica. Ovi interesi uglavnom obuhvataju probleme, potrebe i prepoznavanje prioriteta razvoja, njihovo uokviravanje u kontekst projekata i kreiranje uslova za realizaciju i održivi razvoj. Sastavni deo ovakvog sistema razvoja obuhvata jačanje kapaciteta građana i predstavnika grupa i zajednica za prepoznavanje ovih mogućnosti i prioriteta.

Jedan od najvažnijih uslova za razvoj lokalnih zajednica u pluralističkim društvima je aktivno građansko učešće u odlučivanju, predstavljanju i zastupanju interesa zajednica u kojima žive prema institucijama, organima vlasti, javnih i nejavnih preduzeća.

Poslednjih decenija učešće javnosti u upravljanju programima razvoja postalo je jedan od najvažnijih aspekata za održivi razvoj društva. Unapređenje postupka javne rasprave je neophodan uslov za proširenje ljudskih prava u odlučivanju kada je upravljanje procesima razvoja u pitanju, a u skladu sa demokratskim idealima.

Ključni uslov za korišćenje javnih rasprava je zainteresovanost dobro i objektivno informisanih građana da aktivno učestvuju u procesu donošenja odluka (strategija, planova, budžeta) od značaja za njihovu zajednicu (selo/naselje, grad, opština i država u celini) zavisno od nivoa odlučivanja i kreiranje ambijenta od strane donosioca odluka (organa vlasti) u vidu pravovremenog informisanja građana, motivisanja kako bi se stvorila dvostrana komunikacija između građana i organa vlasti. Uglavnom svaka bitna odluka koja utiče na život građana i uređenje društva bi trebala da uzme u obzir i stavove građana na nivou njihovih zajednica, njihovih udruženja, poslovne zajednice i strukovnih udruženja.

Participativno budžetiranje (PB) je u Srbiji i okruženju relativno nov mehanizam za kreiranje i sprovođenje javnih politika na lokalnom nivou, iako ta praksa postoji još od osamdesetih godina prošlog veka i veoma je raširena kako u razvijenim zemljama zapadne Evrope, tako i u Americi, Kanadi, Australiji i Južnoj Americi, iz koje je i potekla. Jednostavno rečeno, PB je proces koji uključuje građane i ostale zainteresovane strane u određivanje prioriteta i donošenje planova potrošnje u okviru budžeta lokalne samouprave.

Od 1989. godine u primeni u Južnoj Americi, a u poslednjih petnaest godina je proširen i na područje Evrope – funkcioniše u 2000 svetskih gradova, a od toga otprilike oko stotinu gradova / opština koje koriste sistem participativnog budžeta možemo pronaći u Poljskoj (npr. Varšava, Lodz). Participativno budžetiranje zahteva pažljivu pripremu od strane gradskih/opštinskih veća, ali to može doprineti ugodnijoj atmosferi i jačanju poverenja između nosioca funkcija upravljanja gradova/opština i građana.

U praksi se često javne rasprave, koje bi trebalo da budu mehanizam za participativno budžetiranje, organizuju samo da bi se ispunila formalnost, dok suština koja obuhvata pravi konsultativni proces sa dvosmernom komunikacijom sa građanima izostaje. Najveće interesovanje obično se pokazuje kada je u pitanju davanje predloga za nacrt budžeta, koji se kao i poziv za javnu raspravu objavljuje nekoliko dana pred usvajanje istog od strane skupština, kada je praktično nemoguće izvršiti bilo korekciju osnovnog predloga budžeta u tako kratkom roku. U jednom broju lokalnih samouprava daje se mogućnost građanima da preko web stranice daju konkretne predloge koje bi trebalo uvrstiti u nacrte planova, strategija ili prilikom usvajanja budžeta. U takvim slučajevima građani imaju mogućnost samo da daju predlog za rešavanje gorućih akutnih problema, kada izostaje suštinska rasprava o definisanju samih problema, prioriteta i mogućnostima za njihovo rešavanje. Odlučivanje o izmenama, dopunama i predlozima izostaje i svodi se na prikupljanje mišljenja građana koje nije obavezujuće za organizatore procesa.

Anketnim uptinikom iz 2022 godine u okviru istraživanja koje je radilo udruženje građana “I Ja se Pitam”,  kojim je obuhvaćeno 20 naselja i sela u pet opština juga Srbije 75% ispitanika se izjasnilo da su zainteresovani za način na koji se troši budžet i usvajaju planovi i strategije, a istovremeno je 72% ispitanika izjavilo da nisu zadovoljni razvojem grada/opštine ili zajednice kojoj pripadaju, dok je svega 7-9% izjavilo da su zadovoljni. Istovremeno 61% ispitanika je smatralo da bi građani obavezno trebali da se pitaju kada je se pripremaju budžeti i planovi, a 60% je odgovorilo da su se uključivali kada se raspravljalo o planovima I budžetima u Mesnim zajednicama na zborovima građana ili u vidu pisanih predloga.

Iz ovakvih odgovora se može zaključiti da su građani zainteresovani za svoje zajednice, ali da je nezadovoljstvo prisutno jer njihovi predlozi ili nisu adekvatno došli do radnih grupa koje su radile nacrte, ili zbog nepostojanja dvosmerne komunikacije u vidu konsultativnog procesa. Jedan od neophodnih kriterijuma da bi predlozi bili uvršteni u nacrte je stručna podrška koju lokalne samouprave mogu da obezbede, a zbog navedenih problema nije postojala mogućnost argumentovanih konsultacija oko sugestija i predloga.

 

Ovakva situacija obavezuje opštine i gradove da principijelno omoguće građanima da učestvuju u procesima donošenja strateških dokumenata, statuta, urbanističkih i razvojnih planova, a posebno najčešće usvajanju budžeta.

Principi koji se ne mogu zanemariti za jedan takav sistemski mehanizam mogu se svrstati u:

  • Transparentnost
  • Pravovremenost
  • Dvosmernost komunikacije
  • Vremenska ograničenost
  • Inkluzivnost:

Jedan od najvećih problema kod omogućavanja učešća građana u procesu odlučivanja je nepostojanje jasnog pravilnika, te se organizacija javnih rasprava organizuje kako ko hoće. Još veći problem je Zakon io lokalnoj samoupravi, koji obavezuje gradove i opštine da omoguće učešće građana kroz proces javnih rasprava, ali gde postoji obaveza, ne postoji i sankcija za neorganizovanje te lideri gradova i opština rade po principu slobodne političke volje tj. hoću/neću, niko mi ništa ne može.

Nadamo se da će u godinama koje slede građani sve više imati uticaja na to kako se troši novac i rade planovi za budućnost njihovih zajednica. I treba, jer kad se sve sabere/oduzme, jedan prosečno zaposleni građanin u budžete države, gradova i opština uplaćuje godišnje najmanje 3500 Eura. I zato treba da se pita i odlučuje gde će i kako će se njegovih 3500 Eura koristiti.

PROJEKAT „GRAĐANIN ODLUČUJE“ IMPLEMENTIRA RADIO „016“ A SUFINANSIRA VLADA ŠVAJCERSKE U OKVIRU PROGRAMA „ODGOVORNE LOKALNE FINANSIJE I UKLJUČIVANJE GRAĐANA“ A SPROVODI HELVETAS SWISS INTEROPERATION.

STAVOVI IZNETI U OVOM TEKSTU NUŽNO NE IZRAŽAVAJU STAVOVE ORGANA KOJI JE DODELIO SREDSTVA.